|
|
| siječanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sva moja sjećanja, svi moji osjećaji, sva moja razmišljanja, ali nikada osobno ja...
Free Hit Counters
tko je ono rekao da vrijeme liječi sve
taj nije znao što je vrijeme i što je bol
samo smrt liječi sve
samoća je moja jedina pratilja
gdje ona vlada nema mjesta ljepoti
s njom je umrlo sve što je ikada bilo lijepo
došao je kraj, napokon... više neću pisati postove, a blog će mi služiti za smirivanje duše... neću opisivati osjećaje praznim rečenicama, nego pjesmama. okrenut ću opet novu stranicu života. možda bolju, možda lošiju, to ćemo još vidjeti. sretna sam jer sam sretna, ali znam da neće dugo trajati, a i kad mislim da hoće, to mi naruše meni dragi ljudi. zašto su ljudi toliko ljubomorni jedni na druge? PUSTI ME da živim kako ja želim, patila ja ili ne... uostalom svakome ide na njegovu dušu (netko će se tu prepoznat, jednom si mi to bio rekao) bilo je meni teških razdoblja, smijala sam se, ali nitko, nitko ne može znat šta se u meni događalo i šta se i dalje događa. neki su željni znat, neki su sami saznali, ali više ništa neću reć. najbolje je da to sve držim u sebi, bit će tako najbolje, jer kada nešto kažeš, ne vjeruju ti da je tako... čemu onda suvišni razgovori? suvišne riječi? trošiti vrijeme, živce...? u životu postoje i usponi i padovi... kod mene je bilo više padova. al i to ću zakopat duboko u sebe, možda će otići u zaborav, i nikada se neće vratiti... a ove sretne trenutke. njih ću se uvijek sjećati... živjet će sa mnom, i u meni...
Budi uvijek blizu, ne ostavljaj me,
svojim budnim okom pazi na mene.
brani me od tuge, životnih teškoća,
zlobne okoline, nedaća i zloća.
Budi uvijek blizu, za ruku me primi,
snažno me zagrli, k sebi me privini.
Budi mi utjeha, budi moje sve
I kad život prođe, ne ostavljaj me.
Obriši mi suze, na licu mi smijeh donesi
na oblake, među zvijezde, na krilima
me ponesi. Nauči me što je
život, što radost, a što san.
Budi uvijek blizu,
uljepšaj mi svaki dan.
I kad život novu stranicu okrene
budi uvijek blizu...
...budi blizu mene.
...sanjala sam jedan san...
san u kojem sam bila samo jedno bezvrijedno biće
koje je bilo bez ikakve koristi na ovom svijetu.
živjelo je samo moje tijelo...
nisam ono što sam nekad bila, a i duša je već dosta puta slomljena.
srce i dalje kuca, al imam osjećaj da će ubrzo stat, jer... nisam sposobna voljeti.
otići ću do groblja, razgovarat ću sa djedom i molit ga da m uzme k sebi.
da, o će to učiniti! morat će jer me voli!
mora vidjeti kolika je praznina u meni i što je učinjeno od mene, jer... nekad sam bila tvoj ponos.
ako me nećeš k sebi uzet, odvedi me u pakao. možda sam pakao zaslužila.
zatim ću se okrenut i molit Boga da dođu svi ljudi koji su me uništili duhom.
možda me požele uništit do kraja. da, sada vam je prilika.
sada kada sam potpuno slomljena. sada kada noćima plačem i uzimam jedinu stvar koja me može smiriti.
više me ništa ne može spasiti. i ti si digai ruke od mene, ali nisi to smio. neznaš koliko sam te voljela,
koliko sam te trebala, koliko si mi sada potreban. nikad ti neću oprostit što si me ostavio na ovom svijetu, a imao si
priliku da me uzmeš sa sobom. promjenila sam se, i sam to vidiš. bilo je par padova nakon kojih sam se uspjela dić,
ali znam da dođe li još jedan, malo jači, da se ovog puta neću dić. još jednu stvar ti zamjeram. zamjeram ti jer si mi ga
poslao. da, njega, mojeg anđela. zar ne shvaćaš da je ova duša umorna, a srce nema dovoljno snage za sve ispočetka? ono neće to izdržat. Bože, toliko ga volim, a tjeram ga od sebe, ali sa razlogom. jedino što sam dosad
učinila je to da sam ga povrijedila. nije toliko jak da bude uz mene, da prolazi sve sa mnom. znam da ću i tu ljubav
koju si mi poslao, uništit. nesvjesno... tjeranjem... a on neće biti dovoljno uporan, čvrst i neće ostat uz mene. i on će dignur ruke... a tada... tada će sve klonut, možda zauvijek, jer to neću izdržat. bit će to prejaka bol za mene, za ovo srce. na vama je sada red da uzmete moje tijelo. morate to učiniti... da, to ćete učiniti... a onda...
......onda ću se probuditi, al ne na ovom svijetu....
-možeš li tražiti od nekoga čiji život postupno ali nezadrživo ide svome kraju, jer ga ubija podmukla bolest, da uzme bodež i u jednome trenu prekine svoje muke? zar mu zlo koje razdire njegove snage ne otima i hrabrost koja je nužna da se zla oslobodi?
-zar se ne podrazumijeva da svaka općenita tvrdnja znade za iznimku?
-vi pametni ljudi, čim o nečemu počnete govoriti, odmah morate reći- to je pametno, to je glupo, to je dobro, to je loše... a što to uopće znači? jeste li time ustanovili unutarnje odnose u nekome činu? umijete li točno odrediti uzroke zašto se je nešto dogodilo, zašto se moralo dogoditi? kad biste to mogli, ne biste tako žurili s izricanjem sudova...
-lakše je ponekad umrijeti nego mukotrpan život postojano podnositi
ljudska narav ima svoje granice-radost, patnju, bolove... koje može podnositi do stanovite mjere. ako osjećaji tu mjeru prevrše, čovjek propada. dakle, ne radi se o tome je li tko slab ili jak, nego o tome može li on izdržati količinu svoje patnje, bila ona duhovne ili tjelesne vrste...
-smatram da je jednako neumjesno reći da je netko kukavica zato što si je oduzeo život kao kada bismo nazvali kukavicom nekoga tko je umro od opake bolesti
... narav ne može naći izlaz iz labirnita poremećenih i u međusoban sukob dovedenih čovjekovih sila,
pa čovjek mora umrijeti...
-NEMA NI JEDNOGA TRENUTKA U KOJEM SE NE OTKIDA DIO TEBE, DRAGIH LJUDI OKO TEBE, NITI POSTOJI TRENUTAK U KOJEM SAM TI NISI UNIŠTAVATELJ, U KOJEM NE MORAŠ BITI UNIŠTAVATELJ, NAJBEZAZLENIJA ŠETNJA STOJI TISUĆU JADNIH CRVIĆA, JEDAN JEDINI KORAK RUŠI TEŠKOM MUKOM IZGRAĐENI MRAVINJAK I GURA ČITAV JEDAN MALI SVIJET U GROB...
''Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristila bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekla sve o čemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislila o svemu što kažem.
Cijenila bih stvari prema njihovu značenju,
a ne prema njihovoj cijeni.
Spavala bih malo, više bih sanjala.
Znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodala bih kad se drugi zaustave,
budila bih se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukla bih se jednostavno,
okrenula se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.
Uvjeravala bih ljude kako se varaju
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravila krila,
ali bi ih uzela dok se ne nauče letjeti.
Starijim bi osobama kazala da smrt ne dolazi zajedno sa starošću
već s napustenošću.
Toliko bih stvari naučila od vas, ljudi...
Otkrila sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Shvatila sam kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, da ga drži zauvijek.
Otkrila sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgo
samo onda kad mu hoće pomoći da se podigne.
Toliko je stvari sto sam se od vas mogla naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me smjeste u
grob, to ću zaboraviti.
Govori uvijek sto osjetiš, a čini što misliš.
Kad bih znala da te danas posljednji put vidim pospanog,
snažno bih te zagrlila i molila se Bogu
da mi dopusti biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bih znala da su to posljednje minute što te vidim,
rekla bih ti "volim te" i ne bi glupo pretpostavljala da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra
i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo.
Ali budući da je danas sve što mi preostaje,
htjela bih ti reći da te veoma volim.
"Sutra" jamačno nema nitko - niti mladi, niti stari.
Mozda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas.
Jer ako se dogodi da sutrašnji dan ne dočekaš,
požalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh, za jedan poljubac
Bit će ti žao što si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš,
govori im naglas koliko ih trebaš, koliko ih ljubiš
i budi prema njima dobar.
Nađi vremena i reci im "žao mi je","oprosti","molim te","hvala"
i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
da su ti veoma potrebni.''
+ + + proklinjem dan kada me je majka rodila, svaki dan za mene je robija. teško se snalazim u ovome životu svome, nekada sam se nadala da će mi se sreća osmjehnuti, ali varala sam se, ona mi se neće podmetnuti. spas sam vidjela jedino vjerom u Boga, ali sam osjetila da je i on dignuo ruke od mene i života moga. osjećam tugu, prazninu, nemoć u sebi, što je težak poraz i nikome ga željela nebi. divim se onima u kojima je život uspješan, oni mi dokazuju da sam proplaica kojoj spasa nema, toga sam svjesna. mislim da ne tražim puno od života i Boga, želim samo skroman život u svemu toga. došla sam do zaključka da za mene spasa nema, da mi ovdje nije mjesto, i da je vrijeme da se na put spremam. putnik sam koji još nije našao svoje mjesto da se skrasim, zato idem putem da se predam i svoju muku skratim... + + +
+ KADA UMREM OTIĆI ĆU U RAJ, JER ŽIVJELA SAM U PAKLU +
+ ŽELIM ISKRENOST, SLOBODU, OTVORENE KARTE I SKIDANJE
MASKI +
+ MORAM STVORITI SISTEM ILI ĆU BITI ZAROBLJENA OD DRUGIH LJUDI +
+ DAVNO SU NESTALE STAZE, NEKE STAZE BIVŠE, MOŽDA SU VODILE NEGDJE, A NE PAMTIM IH VIŠE... +
+ bolje da me MRZE zbog onoga što jesam, nego da me VOLE zbog onoga što nisam... +
++ Be yourself, no matter what they say ++
+ MOLIT ĆU ZA ONO ŠTO ŽELIM, VESELIT ĆU SE ONOM ŠTO DOBIJEM... POKUŠAT ĆU RAZUMJETI I PRIHVATITI
RAZLIKU +
+ MLADOST IMAMO DA BISMO RADILI GLUPOSTI, A STAROST DA BI ZA TIM GLUPOSTIMA ŽALILI... +
+ ŽIVOT JE SAMO JEDNA PROKLETA STVAR ZA
DRUGOM... +
+ prošlost je za sjećanje, vino da se popije, časa da se razbije, a mi dušo za KAJANJE... +
+ LJUDI SE BOJE, ZATO NE RAZGOVARAJU, BOJE SE NEČIJIH MIŠLJENJA, BOJE SE NEČIJIH REAKCIJA +
+ SHVATILA SAM DA SVIJET SVE IZVANREDNE LJUDE KOJI PODUZIMAJU VELIKE STVARI I ČINE ONO ŠTO IZGLEDA NEMOGUĆIM, UVIJEK
PROGLAŠAVAJU PIJANCIMA I LUĐACIMA... +
+ oprez je ništa jer se opasnost ne da
naučiti +
+ čovjek je samo čovjek, a ono malo pameti što netko možda ima neće doći do izražaja kad strast bukne i prodre preko granica ljudske moći... +
+ čovjek je najotvoreniji za prvi dojam, tada je spreman prihvatiti i najpustolovniji sadržaj priče, i u njemu trajno ostaje +
+ mora li baš ono što je za nekog čovjeka uzrok sreće kasnije postati izvor njegova jada? +
+ kad samima sebi nedostajemo, nama nedostaje sve +
+ čovjek se ne određuje po duljini sjene, već po tome koliko je u njemu sunca +
+ svaki čovjek , kao i svaka knjiga, ima svoje dobre i loše strane, treba samo preskočiti
loše +
+ čudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako često nam baš to nedostaje +
+ da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu +
+ ono što nas ne ubije to nas jača +
+ ako izmjenimo svoje misli, i svijet se oko nas mijenja +
+ ono što čovjek jest, mnogo više pridonosi njegovoj sreći nego ono što čovjek ima +
+ nikad ne pružaj ruku tako daleko da ju ne možeš povući +
+ mnoge mrzimo bez razloga, a da ih zavolimo tražimo čvrste dokaze +
+ želimo li biti sretni, vrlo je važno da što ranije shvatimo da svatko prije svega živi u vlastitoj koži, a ne u
mišljenju drugih +
+ onomu tko zna čekati s vremenom sve dolazi +
+ jedini način da imaš prijatelje jest da budeš prijatelj +
+ godine ne stvaraju mudrace, stvaraju samo starce +
+ neuspjeh nije ako nešto učiniš pogrešno, već ako ni ne pokušaš +
+ ljubav je prokletstvo, to treba znati, jedno od voljenih uvijek pati +
+ PUSTITE NAS DA ŽIVIMO KAKO ŽELIMO, JER NISMO TRAŽILI DA BUDEMO ROĐENI +
+ mi ljudi, bića smo najgore vrste jer se na sve naviknemo, čak i na stvari koje ni životinje nebi podnosile, mi ih trpimo +
+ što su ljudi suptilniji, to su gluplji i rade protiv sebe, što su gluplji, to bolje prođu +
+ najljepše i najbolje ljubavne priče ispričane su od ljudi koji se nikada nisu sreli +
+ izrečena istina zlom namjerom je gora od laži +
+ onaj tko te liječi, može te učiniti
bolesnim +
+ koliko mladost vrijedi, toliko starost traje +
+ dok srce ne zaboli, ne može oko zaplakati +
+ ne traži ljepotu koja će te zavesti, već dušu koja će te voljeti +
+ promijenite ono što možete, a sakrite ono što ne možete promijeniti +
+ žalosno je kad čovjek nema dovoljno duha da bi govorio, ni dovoljno pameti da bi šutio +
+ ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
ne vjeruj zato što je to zapisano,
ne vjeruj zato što je to prorečeno,
ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
ali vjeruj samo onom što si sam prosudio da je istina +
+ zavezan okovima mržnje, onaj koji traži svoju sreću zadavanjem boli drugima, nikada nije oslobođen mržnje +
+ svjetiljke su različite, ali je svjetlost ista, gledaš li svjetiljku, sebe ćeš izgubiti +
+ u svakom su čovjeku tri osobe: ono što misli da je; ono što drugi misle da je; i ono što zaista je +
+ ako niste spremni da se mijenjate svakoga trenutka, nećete nikada spoznati istinu +
+ ako želiš živjeti u miru moraš zaboraviti zlo koje ti je učinjeno i svako dobro koje si ti drugima učinio +
+ od stajanja na mjestu svaki korak je bolji +
+ bolje je i samo jednu svijeću zapaliti, nego stalno proklinjati mrak +
+ ti ne znaš kako je težak teret koji ti ne nosiš +
+ nema na svijetu previše loših ljudi, nego premalo dobrih koji bi se njima suprostavili +
+ pravi neprijatelj te nikada neće napustiti +
+ kakva korist što prijatelj plače zajedno sa mnom? nikakva, do one da se u njemu vidim dvostruko bijednim +
+ nikad se ne može reći toliko mudrosti, koliko se može prešutjeti gluposti +
+ onaj ko tebi oprašta grijeh koji nisi počinio, sebi oprašta zlodjelo koje je počinio +
+ najviši stepen duše je poslušati čak i ono čemu se um protivi, a najniži stepen uma je protiviti se onome čemu se duša pokorava +
+ ako ne znaš udarati, ne pokazuj zube +
+ ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek +
+ naše mane su naš najbolji učitelj +
+ ne vjeruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti +
+ ne volimo mi druge ljude, već lijepa osjećanja koja oni prouzrokuju u nama +
+ prava ljubav razmišlja o trenutku i o vječnosti, ali nikada o trajanju +
+ u ljubaznosti je mnogo prezira prema ljudima +
+ u mržnji je strah +
+ samo istinito je lijepo +
+ samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami +
+ samo je jedna stvar na svijetu gora od ogovaranja: ne biti ogovaran +
+ ljubav je ono kad radiš i ono što ne možeš +
+ dvije su stvari za koje se u životu vrijedno boriti!
Prvo; da dobijemo ono što želimo i drugo; da znamo uživati u dobivenima.
samo najmudrijim ljudima polazi za rukom ovo drugo +
+ čovjek je gospodar onih riječi koje nije izgovorio, ali je rob onih koje su mu
izmakle +
+ savjet je ono što tražimo kada već znamo odgovor, a samo bismo željeli da ga ne
znamo +
+ kada bi čovjek prvo proučio sebe, vidio bi kako je nesposoban ići dalje od toga +
+ svatko lako pobijedi bol, samo ne onaj čija je +
+ cijeli je život velika knjiga, samo što se odgovori ne nalaze na posljednjoj stranici +
+ savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima +
+ postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto +
+ riječi su biseri, ali kad ih je mnogo, gube vrijednost +
+ ono što prezirete u ovim drugim ljudima ovdje je ono što vama fali +
+ put u dobre namjere je popločen paklom +
+ ne postoji put do sreće, put je sreća +
+ najvažnija stvar na svijetu nije gdje smo, već u kojem smjeru idemo +
+ ne očekuj ništa od života, pa se nećeš razočarati +
+ život je dugotrajni proces umiranja +
+ život ti se pretvara u ono što misliš +
+ pogreške ne postoje. postoje stvari koje učiniš i stvari koje ne učiniš +
+ MISLI SE VRAĆAJU U OBLIKU OSJEĆAJA... +
+ ljepota života je u tome da kreneš ispočetka kad ti se sruše svi svjetovi +
+ nemoj čekati da skupiš snagu, tvoja snaga je u ovom trenutku +
+ život je samo san između dva buđenja +
+ zašto ljudi ne mogu da shvate da oni šta se smiju, da najviše pate? +
+ najlakše je otići, ostaviti sve što voliš +
+ nije pošteno tražiti od drugih da učine ono što sami nismo spremni učiniti +
+ uvijek je ljudima lakše nekoga '' strpati u ladicu '' nego ga zaista upoznati +
+ ljudi su kao riječi iz romana ili pjesme. sami za sebe nisu ništa. dobe smisao i postanu lijepi tek kad stanu zajedno +
+ možda u drugom životu ću te naći tamo. tko zna, možda i prije nego se vrijeme nagodi s tom nepravdom. i osjećam, osjećam koliko je nebo veliko, koliko je svijet hladan, a ti i dalje bježiš od mene... osjećam da mi kroz vene teče neobjašnjiva bol, al to me nije spriječilo da se dignem u visine i kriknem tvoje ime +
+ reci mi da ću se probuditi, da je sve ovo samo san... da ljudi nisu samo riječi, a ja samo broj... čemu okrutnost i bol, zašto sve ovo moram proć... reci mi, molim te, da sve ovo nije java, nego san +
+ a ja ruke predajem prvom što me dotakne, neka mi vjetar s juga vrati osmijeh na lice kao da me nikad nije bilo tu +
+ rijeka snova u mojim noćnim morama teče, ne žele da me liječe, nego da moju sreću SPRIJEČE. neznam da li da dozvolim, jer ne mogu da odolim što tebe volim +
+ SRETNI LJUDI U STVARNOSTI NEMAJU UVIJEK NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠEG, VIŠE PUTA STOJIMO
PRED VRATIMA I ŽALOSNO GLEDAMO U NJIH, A NITI NE OPAZIMO DA JE VEĆ ODAVNO OTVOREN PROZOR +
+ nije da se nešto ne usuđujemo napraviti zato što je to teško, već je to teško zato jer se ne usuđujemo to napraviti +
+ život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah +
+ koliko god varljiva bila, nada služi barem tome da nas do kraja života vodi ugodnim putem +
+ zlo može pobijediti jedino ako dobri ljudi ne učine ništa +
+ griješiti tišinom, kad bi trebali prosvjedovati, čini kukavice od ljudi +
+ ono što počinje vriskom, ne smije nikada završiti šutnjom +
+ čovjek koji ne pravi greške, obično ne radi ništa +
uz prigušeno svijetlo
i uz dim cigarete,
pišem stihove ove
želim samo reći
da sam krenula u pobjede nove
zaboravila sam da sam nekad s tobom bila
sretna sam jer su dobri ljudi bili uz mene
kad si mi slomio krila
digla sam se iz pepela
čujem ponovo pjev ptica
uživam u zrakama ovog proljetnog sunca i napokon sam obrisala suze s lica
ponekad te se još sjetim
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
neću imati snage tako iskreno voljeti
ali to su samo trenuci slabosti
mlada sam i toliko toga me još čeka..a ti ćeš ostati moja mladenačka ljubav
i prošlost vijeka
još samo noćas
dodirni me još samo noćas
da osjetim miris tvoj
poljubi me još samo jednom
da ne zaboravim
da bio si moj
još samo noćas
u lice mi laži
koliko me voliš
posljednji put mi kaži
a onda odlazi
i ne vraćaj se više
zaboravi, nakon noćas
da srce mi za tebe diše
otiđi noćas
iako zapravo to ne bih htjela
odlazi, jer ubijaju me
tvoje riječi i tvoja djela
ali samo još jednom
prije nego što odeš ove noći
pogledaj me u oči
nježno i dugo me ljubi
a onda se zauvijek gubi
zašto mi govorite da ste ga vidjeli
kad počinjem polako da ga zaboravljam
zašto me pitate «dali ga još uvijek voliš?»
sada kada ni sama ne znam odgovor
da li mi morate govoriti o njegovoj sreći
sad dok, mi je lice još vlažno od suza
da li me morate podsjećati na njega sad
KAD JE SVEMU TAKO BRZO DOŠAO KRAJ
ako se ikada još sretnemo
u ovome ludome svijetu
nemoj mi ni ruku pružiti
ako se još ikada vidimo, ti
pokraj mene kao stranac prođi
i nemoj niti slučajno stati
ako se nekada nađemo
ako se još volimo
doći ce naši dani
nemoj da me pitaš kako živim
i čije ime sad kroz život dozivam
kada magla padne čiju ruku tražim
zašto za bolje sutra ne marim
ne pitaj me zašto snove ne sanjam
zašto tvojom ulicom ne prolazim
kada me pozoveš zašto te ne čujem
zašto više nikom ne vjerujem
nemoj da me pitaš kako sam
i zašto samo mir tražim
kada netko krene da zagrli me
zašto samo krenem i tako odlazim
ne pitaj me zašto i sada samujem
zašto sve tako tajnom nazivam
zašto kroz svijet koračam tvojom porukom
i što živim sa tvojom odlukom
nemoj da me pitaš jer su tvoja djela
i moje tajne s tobom odnesene
jer za sve sto me pitaš znaš odgovore
a meni ostaje sjećanje
nikad nisam ni voljela tebe
voljela sam osobu koju si glumio
prevario si i samog sebe
a nas si jednostavno ubio
nakon svega si mi stranac
nisi ni sjena onog starog lika
bio si samo dobar glumac
ili ja dobra publika
anđelima su pale maske sa lica
razbile sve iluzije i lažni sjaj
sad vidim da si ubojica
ubio si u meni svaki osjećaj
više me ništa ne vrijeđa
ništa me ne može zaboljeti
previše se noževa zabilo u moja leđa
mislim da više ne znam voljeti
nešto je trulo unutar mene-
mislim da je to srce moje
i duša koja polako vene
sve što je nekad bilo tvoje
ne znam kako da se borim
šta se u ovakvim situacijama radi
kad nekoga iz sve snage volim
a istovremeno mi se toliko gadi
bojao si se, pa si me "štitio" od istine
i uvijek postupao sa mnom u rukavicama
sad stvarno odjebi od mene
ne želim imati posla sa kukavicama
i na svemu ti zahvaljujem
hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet
od pogleda, poljupca, dodira strahujem
i svi dobiju samo moj bijes
bijes koji je tebi namijenjen
zbog svega što si mi pružio
al slabić poput tebe nije na to pripremljen
pa drugi trpe ono što si ti zaslužio
ne želim na tebe misliti po cijele dane
al samo si ti u meni i nemam druge zanimacije
još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane
al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije
tvoja predstava je u završnici
evo i ja pjesmu privodim kraju
možda smo samo propali umjetnici
koji malo jedno o drugom znaju
umjesto da ti kažem zbogom
nešto ću te zamoliti
više nikom nemoj reći *Volim te*
JER TI NE ZNAŠ ŠTO ZNAČI VOLJETI
nisam sposobna voljeti
ne može me rana boljeti
tebe više nisam sposobna voljeti
možda ću kao one kurve postati
možda ću sama ostati
nije važno
nikog nisam sposobna voljeti
srce mi je postalo prevelik teret
kojeg sam odlučila odbacit
jer da nisam, izgubila bih razum
možda nisam ljepotica
k'o neka od tvojih curica
ali sam te voljela –
moja ljubav je boljela
odlučila sam nestati
iz tvoga života
iz tuđih života
nećeš ni primijetiti da me nema
možda nitko neće imati problema
jedno lice manje –
nigdje ne mijenja se stanje
netko mi je jednom rekao
da nisam zaslužila voljeti
niti voljena biti
zašto si me opet slomio
zašto, kad znaš da sam već slomljena
samo sam u tebe vjerovala
a sad mi je i povjerenje slomljeno
zauvijek
hoću zauvijek pobjeći od svega
želim pobjeći od ovog života
ali, sve me to zbunjuje
ili samo od suza uopće ne shvaćam što se dogodilo
ne shvaćam kud je sve nestalo
zašto sam opet sama
znaš da ne mogu bez tebe
jer bio si mi jedina utjeha u životu
ne mogu više
slomio si me, slomio mi srce
a srce se ponovno ne može sastaviti
zato molim te
ne traži me da ti oprostim
da sve zaboravim
jer teško mi je
htjela bi da si ponovo sa mnom
da smo jedno
ali kad krenem prema tebi
ispred mene stane sva moja tuga i bol
kao neki veliki zid
i ne mogu se pokrenuti
čujem, viđaju te s drugom
no nisi sretan baš
odnos vam nije skladan
kao što je nekad bio naš
govore da si ostario
i da su ti oči pune tuge
i da poslije mene nisi
ljubio mnoge druge
a čujem i da ti je djevojka
veoma nalik meni
da ti sve manje sličiš čovjeku
a sve više sjeni
kažu i da bojiš me se sresti
jer se bojiš reakcije moje
al ja sam sve zaboravila
i u srcu još nosim ime tvoje
iako su nam putovi drukčiji
iako je prošlost iza nas
voljela bih te vidjeti
osjetiti tvoje ruke, čuti ti glas
pa da onda zaboravimo sve
i vratimo se u stare dane
i neka na tren, samo jedan tren
vrijeme za nas stane
postala sam robinja tuge
robinja suza i boli
ostala sam sa gramom života
jer me tvoje srce ne voli
osjećam suze me peku
i ostavljaju trag za sobom
osjećam da gubim sve
i nestajem u patnji za tobom
željela bih da ti kažem mnogo toga
ali riječi se boje i ja ćutim
osjećam tu želju i sada
ali gubim te - slutim
da se borim za tvoju ljubav
moram naći snage
ali bojim se, klonut ću
i zamrziti tvoje oči drage
a tada u meni se rađa nova ličnost
sa željom da te uništi
i vjeruj, nitko mi neće stati na put
sve dok tvoje srce
moje ime ne zavrišti
zar je tako teško u oči me pogledati
a zajedno smo prošli mnogo toga
ti sada kao da se stidiš što si bio dio života moga
reci mi, jesam li skrivila štogod
jer ja sam te znala samo iskreno voljet
tebi to sada ne znači ništa
ali mene će srce zbog tebe uvijek boljeti
no, da me nisi volio, to ti ne vjerujem
jer oči tvoje nikada ne lažu
a da sam ti bila draga
i svi naši prijatelji kažu
zato makar zbog onog što smo imali
poneki put osmijeh mi pokloni
da bar on na jedan trenutak
sve brige koje me tište nakratko otkloni
tek onda...
tek onda kada budem mogla proći
proći pored tebe dignute glave
tek onda će spokoj moći
da ušunja se u moje dane
tek onda kada te budem gledala
znajući da duša ti se cijepa
jer živiš sa osjećajem da sam te izdala
na sve strane svijeta
kada budeš shvatio da više nisi vrijedan niti pogleda moga
zagledat ćeš se u dubinu srca svoga
a ono što ćeš naći jest praznina
koja te iznutra grize , jako jače - ta gorčina
tek kada budeš žudio za mekim usnama mojim
i kada budeš sebi sudio
jer ćeš znati da ih nikada više nećeš moći nazivati svojim
tek onda kada budeš molio
da samo dio mene bude pored tebe
i počneš proklinjati dan kad si me zavolio
tako jako da bi žrtvovao i ono što najviše voliš , paziš i do čega ti je
najviše stalo - sebe
da , tada ću se izgubiti a ti ćeš me uzalud tražiti
sa suzama u očima zadnji svoj uzdisaj podariti
ispružene ruke, na dlanu srce svoje mi nositi
a od mene niti pogleda nećeš dobiti
teškom mukom usne ćeš svoje pomicati
ali ipak uporno moje ime dozivati
ali tada bit će kasno
nepotrebne će biti suze uz kapi posljednje kiše
jer moje srce ne voli te više
umrla sam...
večeras
kad shvatila sam kakav si
umrlo je moje srce
koje te nekad toliko voljelo
umrla je moja duša
koja je zbog tebe tolike godine patila
umrlo je moje tijelo
moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj
moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa
umrlo je sve u meni
a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol nanio
za cijeli život me povrijedio
ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te
jer ti ne znaš voljeti, ni ljubav primiti
sada idi iz mog srca i duše
dok moji snovi k’o kule u pijesku se ruše
ne želim zbog tebe više plakati i patiti
jer znam da jednog dana ću te zaboraviti
i znaj, znaj da ne mrzim te
ja opraštam ti sve
čemu sada riječi
neki suvišni razgovori
nepotrebni pogledi
i možda slučajni osmjesi
pustinje u meni više nema
da bi me preko vode
žednu preveo
i kome su potrebni
nekakvi pozdravi
koji nikada
nisu ni živjeli
čemu, čemu se prisjećati prošlosti
davno zaboravljenih osjećaja
jedne izblijedjele nesretne ljubavi
dosta mi je svega
zovite mi njega
želim mu reći
dvije, tri riječi
valjda će me slušati
barem ću pokušati
a ako neće
moja tuga kreće
lagano ćemo piti
i suze liti
poslušaj me samo
jer više ne znam kamo
barem ti mi kaži
nešto i slaži
makar me utješi
sa mnom i zapleši
jer ne mogu više
padaju mi kiše
ništa ne govori
novu ljubav stvori
zaboravi na vrijeme prošlo
jer novo je došlo
gledaj me u oči
pokušaj mi pomoći
jer ovako više ne mogu
da mi se vratiš, molim se Bogu
ne mogu više patiti
pokušaj me shvatiti
u prošlo vrijeme se vratiti
ispravit ću greške
ma koliko bile teške
vraćat ću se pješke
ovim se kajem
dok još trajem
sve ti dajem
uz plamen svijeća
mi smo tada gledali jedno u drugo
dok su nam ruke tražile dodir
padali smo u ponor
polako, dugo
sve tvoje riječi značile su meni tada sve
i nisam znala dal se duša
rađa il' umire
za tebe tad život bih dala
sve bih učinila za jedan tren
al nisam znala da sve je varka
da si u duši ostao njen
imam loš predosjećaj
digni ruke od mene
rijeka ima dvije obale
prijeđi most
i nastavi da hodaš
imam loš predosjećaj
između nas je suviše vode
bolje da poslušaš što ti kažu
bolje za tebe da mirno odeš
imam loš predosjećaj
nikad nisam mogla dovršiti rečenicu
i bacala sam ih takve ljudima u oči
imam loš predosjećaj
ne znam dal vrijedi da ti pričam
imam za sobom milijun života
i svi su bili isti
imam loš predosjećaj
samo ja znam što to znači
samo ja znam kako je bilo
ti si isti kao i oni
zašto bi bio drukčiji
ostani sa mnom večeras, jer bojim se ostati sama
ostani noćas ovdje, jer tuga me ponovo slama
pruži mi ruku, pričaj o sebi
znaj da te nikada osuđivala ne bi
samo pričaj…i ostani ovdje do jutra
zajedno sa mnom dočekaj sutra
noćas te trebam više od sna
pruži mi ruku jer došla sam do dna
daj mi priliku da ti kažem hvala
što bio si tu kad god da sam zvala
što drugima nisi dao loše da o meni kažu
što branio si me i onda kad si znao da ne lažu
što bio si moja utjeha, moja nada
što uhvatio si me kod svakog mog pada
i još jednom ti hvala što sa mnom se veseliš
što zajedno sa mnom i dobro i loše dijeliš
prošao pokraj mene si, s bolnim smješkom na licu
pogledi naši su se sreli, zbunjeni i uplašeni
prošao si i okrenuo glavu, tražeći nečije oči
a od njih nije ostalo ništa, osim male suze u noći
iz daljine promatrala sam tvoj korak, željela sam te još jednom zagrliti
potrčati, stići i zaustaviti, pogledati tvoje oči
a od toga svega ostali su samo pusti snovi u noći
a ja ću te i dalje voljeti, za tvojim usnama žudjeti i još više željeti
ti nikada nećeš znati koliko je suza u mojim očima
koliko tuge u hladnim noćima. i zato, budi sretan s njom, jer sada je taj čas. a ja
ja ću živjeti. ili možda neću... znam da ću samo jedno htjeti, da jednom zauvijek
mogu shvatiti, koliku je nesreću ostvario tvoj sretan, a moj koban čas
moram prihvatiti stvarnost i vidim kasno je za nas
jednom ćeš ipak shvatiti zašto sam plakala tiho i bez riječi
zašto ti želim sreću i sve što ti neznam reći
jednom ćeš možda u mojim očima pročitati bol i iskrenu tugu
možda ćeš jednom shvatiti da je to zato jer ti voliš drugu
trebala sam budalu raditi od tebe, ali dragi moj da sam to radila
na smrt bi natjerala sebe. nisam mogla da ne mislim na tebe
nisam mogla zaboraviti tvoj osmjeh, nisam mogla zaboraviti onaj dan
nisam mogla a morala sam
bila je proljetna večer, gubio se jedan dan
jedna je suza počela da teče, netko je zauvijek ostao sam
s danom ostaje i osmijeh posljednji, čuje se jecaj tih
gube se koraci u tami i usne šapuću jedan stih, a u srcu ostaju boli
na licu suza kao kap kiše, to malo srce još uvijek voli, a ljubav se ipak briše
opet sam lagala da sam konačno shvatila kako mi do tebe nije stalo
opet sam lagala da sam te zaboravila i da mi više nisi nimalo važan
opet sam lagala da sam svakog dana sretna. bolje mi je, ali to još nije ono pravo
još sam u tebe zaljubljena i ne mogu se oduprijeti osjećajima koji su tu unatoč mojim lažima
sjedim u kutu sobe, opet sam noćas sama
sjedim i mislim na tebe, a oko mene je tama
tužna sam svake noći, plašim se novog jutra
svega što donodi dan i što će se dogoditi sutra
plašim se da ću te sresti i da ću ponovno osjetiti tugu
plašim se da preživjeti neću SAZNAM LI DA IMAŠ DRUGU
dok je bilo vrijeme, voljeli se nismo
sad je s tobom netko drugi, ja tek pišem ovo pismo
što bi bilo kad bi bilo, valjda nikad neću znati, proteklo je puno vode
prošla ljubav, prošli dani. i sad u samoći, tek pomislim na tebe
ali na kraju sve je to samo prošlo vrijeme
otišao si od mene, iako ja nisam kriva
voljela sam samo tebe i voljet ću te dok sam živa
otišao si jednog dana, jesenske su bile kiše, tko zna dal ćemo se sresti ikad više
otišao si i ostavio mene samu
POŽELJET ĆEŠ JEDNOG DANA LJUBAV NAŠU ZAKOPANU
pitali su nas da li se volimo, ja sam odgovorila da, ti si šutio
pitali su nas dali ćemo se rastati, ja sam odgovorila ne, ti si šutio
rastali smo se, pitali su nas dali nam je žao, ti si odgovorio ne, ja sam šutila
zašto me svaki pogled na njegovo lice ovako neizdrživo boli
jel ovo srce normalno kad ga nakon svega tako voli
ponekad osjećam da ludim od ljubavi za njim i suzama se budim
jer je njegova ljubav prema meni bila samo san
o Bože sve bih dala samo da izađe iz ove blesave glave van
tako me strah da ću ga zauvijek voljeti, jer bojim se da ću umrijeti nastavi li ovako boljeti
i zašto u njemu vidim cijeli svijet? zašto drhtim kad ga vidim, kad mu čujem glas
zašto mi sve govori da više nema nade za nas
sjedim sama u mraku sobe, osjećam prazninu, prazninu što je ostala za tobom
u glavi mi se isprepliću misli koje me polako vraćaju u prošlost
u dane kad sam bila sretna, u dane kada mi osmjeh nije silazio s usana
u dane kada si bio tu... čudno je, osjećam se tako sama, tako odvojena od svijeta
pred očima mi tvoj lik, pogled anđela... i tada shvatim da mi fališ, da mi fale tvoji dodiri
tvoj glas... koliko mi fali da još jednom čujem "volim te", sad znam da nije bilo iskreno
ali ipak fali mi! zašto te tako teško zaboraviti, odustati od svega kad si me tako povrijedio
no znam, srce ne bira, preslaba sam da se borim, da se uvjeravam da te mrzim
teško je protiv srca, a ono govori da te još uvijek voli
iako sam uvijek vjerovala da čovjek sam sebi sreću kroji
moramo priznati kako nismo znali kako pogreška neopisivo boli
ali pusti, nisi ti kriv, za sve sam ja kriva, ali ako još ikad sretnemo
se u ovome ludom svijetu, tada ću ti valjda reći sve što tada stigla nisam
jednom kad nestanu svi tragovi kiše, znaj da si mi značio PUNO, ČAK I PREVIŠE
postala sam slika jednog razrušenog sna, obris nečijeg sjećanja
dio nekog dna. postala sam blijedo lice s pogledom bez sjaja, s usnama bez izražaja
postala sam sjena, pratim kišu dugu, putujem s vjetrom i nosim u sebi tugu
postala sam kip živog srca, nijema, mrtva, sama, ali ipak živa...uz otkucaje srca
otišla je duša i odnijela sva pisma, sve slike, sve riječi
ništa sačuvala nisam. ni njega koji mi je nekad bio sve, ni onu ljubav koja sad UBILA ME
ja nikada više voljeti neću, znam to dobro i ne tražim sreću
živjet ću samo za sebe i nikoga kleti neću. ja nikada tvoja biti neću
ni od drugih tražiti sreću, uz zaborav i sjećanja je ledenog srca ću biti
ljubiti, ljubiti tuđe lice, cjelivati poljupcima prošlost, izbrisati, zaplakati
to još mogu, duši svojoj bol olakšati
noćas me ostavljaš u tami, suzi, prepuštaš me bolu kao najdražoj druzi.
ostavljaš mene koju si do dna srca i još snažnije bolio
ostavljaš me kao praznu čašu iz koje je netko sve na eks popio
zar možeš tražiti novi život ako si upravo moj zgazio
prokleta je i ova duša i ovo srce samo zato što je davalo
a nije primalo, što je patilo, a šutjelo i što iako je kao smrtna rana boljelo, ipak te je voljelo
sjećam se da si plakala kada je dan mog odlaska došao
rekla si mi da ćeš me čekati i ja sam s osmjehom pošao
vrijeme je sporo teklo, rat je dugo trajao
ali rekla si da ćeš me čekati i ja sam do kraja izdržao
došao je kraj rata i ja sam se vratio, ali da se sve promijenilo
to nisam shvatio. nisi me čekala, tvoj muž, ja kažem bogat i lijep
a ja se iz rata vratio bez jedne ruke i potpuno slijep
svakoga dana na uglu ulice tvoje prosim s kapom u ruci
a ti i ne slutiš tko je
kad prođeš pokraj mene u sebi vidim tvoj lik
grizem usne od krvi da ugušim očajan krik
i sad čujem glas tvog sina i hrapavi hod malih nogu
oh, što bi dao da ga vidjeti mogu
i svaki put kad si prošla, uvijek si mi nešto dala
a ja ne skupih hrabrosti da ti kažem hvala. vrijeme i dalje teče
još uvijek na uglu stojim sa svojom kapom, koju pred sobom nosim i sve dok ne umrem morat ću da prosim
jednom kad ti suza licem poteće, kad ostaneš sam u noći
znat ćeš kako jako boli i peče kad čekaš nekog tko neće doći
i kad napuste te dragi ljudi, oni koji su ti bili sve
možda se ljubav u tebi probudi i sjećanje na dane protekle
želiš nekamo krenuti, a opet se vraćaš, kao da više nemaš kud
tebe koji druge ne shvaćaš, sad je dostigao Božji sud
slike se javljaju pred tvojim očima, srce te u grudima zebe
tako je bilo meni u tim noćima kad sam čekala tebe
kad jednom ostaneš sam, a srce tako tužno zaboli te
vjeruj ja sve to znam, ali ne vraćaj se, ne traži me
ne mogu više s tobom, vremena prošla su ta
kunem ti se pred Bogom da s a te ludo voljela
ali ti si odbacio sreću, odbacio si sve što sam ti dala
koliko puta sam palila svijeću, koliko puta sam samo plakala
zato kad divni trenuci nestanu, kad jednom izgubiš sve
a suze ne prestanu padati, ne zovi, ne traži me
ne traži me kad jednom ostaneš sam u noći
kad nestanu svi divni snovi, ja ti utjehu neću dati moći
zavoljeh jednog mladića, bio je smrknut kao ja
od njega nisam tražila ništa, a on je htio sebe da mi da
poljubila sam voljenog mladića, bio je to moj poljubac prvi
odmah sam ga zavoljela više nego sebe i on je postao dio mene
ostavila sam voljenog mladića jer nisam željela za sebe sreću,
on me još čeka, a ja mu se vratiti neću
zbogom i oprosti što bila sam samo avantura u životu tvom
oprosti što htjela sam voljeti, a ti nisi znao ljubiti, vjeruj meni željela sam mnogo više nego ti
željela sam ti mnogo pružiti, ali nisam znala da ćeš to tako odjednom ODBACITI
oprostite što se igram njegovim lančićem, jer to je jedino što je ostalo od njega
nestalo je naših želja, nestalo je svega, baš svega
oprostite što plačem, a suze ne brišem, što se u ovom trenutku nikoga i ničega ne stidim
otišao je nijemo bez pozdrava, a ja sam željela još jednom da ga vidim
oprostite što sam tužna i šutim, al nisam mogla da molim
otišao je nijemo bez pozdrava, a ipak još njega ja volim
voljeli smo se, iako više neznam što je stajalo izmežu naših susreta
prijateljstvo? da... bili smo intimni prijatelji. u tom prijateljstvu je bilo
nečega fascinantnog, zavodljivog
u tom prijateljstvu u koje nitko nije sumnjao...
bilo kako bilo, zvao me ljubavi, zvao me ljubavi...
dala bih sve, sve svoje nade i snove, samo za jednu noć uz tebe
dala bih sve svoje osjećaje. jer ništa mi više nije važno
ničem se ne veselim, u meni trenutačno vlada praznina
al sigurna sam da samo tebe želim. zašto je život takav? zašto baš ti i ja?
zar je baš nama suđeno da ono što želimo ne smijemo
osjećam se totalno bespomoćno i ne znam više što ću, znam samo da bih dala sve,
sve, samo da budeš tu
od tebe oprostit se neću nikad moći, zašto? zato jer te nemam, niti ću te ikada imati
a s tim se ne mogu pomiriti. jedino što me za tebe veže
zove se patnja. od nje se jedino mogu i moram oprostiti
on me ubija polako, ali neumorno, čini mi se da me stati ubijati neće
od te silne patnje oprostiti se moram jer ću tek tada moći ponovno početi živjeti
s patnjom nema mi nade, ni osmjeha, ni sreće, a od čega li se život sastoji nego li od te tri stvari
o patnjo, ove večeri počinjem se od tebe opraštati, ali čini mi se da će taj oproštaj predugo trajati
tvoje ime više ne pišem, sve sam izbrisala, da te lakše zaboravim
razmišljala sam o tebi, o tebi koga i neznam, moj nepoznati putniče
moja prva ljubavi, koju nikad nisam zagrlila, čije usne nikada nisam dotakla
uspomena na tebe sada u ladici je zaključana, ali nije zaboravljena
pokušavam naći vrijeme što je ostalo tamo negdje,
u danima kada sam te voljela, a voljela sam te puno, najviše
pokopaj me ispred čempresovih grana jer želim da mi one miluju lice
pokopaj me tamo gdje je tama da barem u spokoju budem sama
voljela sam jednog momka, smeđa mu je kosa bila
imao je smeđe oči kao plaha svila
da ga volim, znao je, al sam mnom nije htio, drugu je volio i sa njom bio
uklešite riječi ove na mramornu ploču bijelu, možda će uz grob proći i pročitati riječi ove
neće znati da sam ih ja napisala njemu: ''SA SUZAMA U OČIMA ZBOG NJEGA UMIRUĆI...''
ne misli da sam plakala zbog tvog odlaska i ne misli da sam čekajući tražila put tvog povratka
ne, nisam ta što plače niti sam ta što moli, ja sam samo ona koja pati, sjeća se i priznaje da voli
voljeli smo iste šetnje, iste pjesme, iste kiše. ali ono što je bilo, ne vraća se nikad više
ne daju mi da te volim, kažu da za mene nisi, ali kad sklopim oči, pored mene ti si
ne daju mi da te volim, susrete nam naše brane, ali tvoj me pogled grije kao sunce kada svane
budi spreman ja te molim, jer ne daju mi da te volim
bilo je veče bez vjetra, mjesec je blistao negdje daleko
uz zvukove gitare, pjesmu rastanka pjevao je netko
srce se steže, zadrhti od bola, suze mi same krenuše niz lice
uznemiren pogled pade na zemlju od tužne pjesme što je pjevahu žice
plakala sam za tobom i gledala mjesec kako divno sja
nečujno, tiho uz vukove gitare, pjesmu ovu pisala sam ja
oprosti što te volim, što moje misli stalno k tebi lete,
oprosti što se rastajemo, ali TI SI MLADIĆ, A JA JOŠ DIJETE
ja znam da nikada neću biti tvoja, toliko toga nas oduvijek dijeli
i sama se pitam zašto te volim i da li je glupo što smo se sreli
da krivim sebe, na to nemam pravo. pa ti si bio radost moje sreće
i da volim drugog to je bez smisla, jer što je mrtvo, oživjet neće
budi s drugom ako već moraš... ja bih te htjela još samo jednom sresti
volim što si sretan i to neku budu o tebi ZADNJE VIJESTI
bila je proljetna večer, gubio se jedan dan
jedna je suza počela da teče, netko je zauvijek ostao sam
s danom ostaje i osmijeh posljednji. čuje se jecaj tih, gube se koraci u tami
i usne šapuću jedan stih. a u srcu ostaju boli, na licu suza kao kap kiše
to malo srce još uvijek voli, a ljubav se ipak briše
zbogom-to je želja tvojih snova, rekao si da to bude
jer te zvala ljubav nova
nisi htio da mi kažeš da ti srce drugu voli
nisi htio da mi kažeš jer si znao da to boli
sada zbogom, kad je tako, jer srce je tvoje tako htjelo, jer ovo je dragi tvoje djelo
bila je noć i bili smo sami, uz zvuk vjetra stajali smo blizu
shvatila sam da prolaze mi dani i da sam samo jedna u nizu
u polumraku stajao si, gledao prema zidu dok sam ja pričala prilično dugo
poluglasno si govorio da dani idu i da više nismo jedno za drugo
samo je jedna blistava suza stajala između nas, samo su riječi iz usta tekle
nisam ti čula glas, a moje oči sve su ti rekle. a danas, nakon toga
ne radim ništa više, samo sjedim i gledam u oblake
osluškujem poznate kapi kiše i u njima čujemo tvoje korake
samo jednom, dok spavaju ulice i dok se njišu kapi poslije kiše
primi rukama uplakano lice, poljubi me tad i nikad više
ti si trag kojeg ne mogu izbrisati
ti si bol koju ne mogu podnijeti
ti si plamen kojeg ne mogu ugasiti
ti si onaj kojeg jedino mogu voljeti
počela je kiša, sunce se skrilo, oblaci su postali tmurni
bez života, kao da je cijeli svijet osjetio da si otišao, da si me ostavio
ostavio si me na ovom svijetu bez ljubavi, prijateljstva
ostavio si me baš kada si mi bio najpotrebniji. molim te, vrati se
danas veliku igru gubim, jer moliti nikada nisam znala
i kad bih mogla, sad ne bih htjela uzeti nazad sve što sam ti dala
ja danas igru života gubim, a u nju uložih sebe
ovaj poraz od danas ljubim, jer to je sve što imam od tebe
ti si sve što sam imala, voljela, a izgubila
zadnje osoba na svijetu koju sam iskreno voljela i nikad preboljela
daj priznaj mi nešto, da li je i tvom srcu teško
da li ti je tužno vidjeti me kako patim, da li poželiš da mi se vratiš
da li si me ikad volio i jesi li me ikada prebolio
jesi li sretan sada, postoji li još uvijek nada
želim da znam mogu li još uvijek da ti dam onu ljubav koju sam izgubila
da dobijem najljepše usne koje sam ljubila, srce me boli,
ali ipak te volim. ne znam radi čega sam te ostavila zbog njega
jako se kajem, srce ti dajem ako nije kasno, dajem ti ga časno.
bila sam budala, ali nisam znala što, kako, gdje
izgubila sam te, zašto ljudi kasno shvate
da će i oni da pate, tj. da sve plate, tako i ja sada plaćam
za sve greške vraćam, možeš li zaboravit ponos malo,
da vidiš do čega ti je stalo
da se malo vratiš sreći, da mi kažeš dvije, tri riječi, da kažeš što osjećaš
a ja ću da ti obećam da ću te voljeti i da te neće boljeti
da te nikad povrijedit neću, ja želim da nađemo sreću, da se više nikada ne rastavimo
da se zauvijek sastavimo, ako misliš da je kasno reci mi to jasno.
ja ću te shvatiti iako ću patiti, i ti si patio, znam
valjda ovo neće biti kraj, zato te molim da me shvatiš jer te volim, da mi se vratiš
teško je vratiti se
kad nema ni jednog mosta
kad od svega što je bilo
više ni sjećanje ne osta
teško je svakog dana
mješati snove sa javom
sve što je nekad bilo
danas zvati zaboravom
teško je odreći se sreće
kad ga srce još uvijek voli
teško je, preteško
da se sve preboli
odavno sam znala da smo tren koji prolazi
ali koji se ne zaboravi
zato do kraja života živjet ćeš u meni
i kad me jednom ne bude
nek ostanu samo one uspomene najljepše
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali
već nasmiješenu kad smo se sreli
odavno sam znala da smo suđeni
al da prava ljubav u sjeni bolne sluge
neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge
znam da se ljubavi prave rode da bi uveličale čovjeka
i smrvile ga do tuge
odavno sam znala da voljet ću jednom
onako jako da boli do kraja vjeka
sada vidim sve sto smo imali
teče u prošlost kao rjeka
ali ta rjeka ne presušuje
jer i ljubav zauvijek traje
reci mi,gdje da odem tugo
osim boli ne poznajem ništa drugo
reci mi tugo,zašto ga još volim
zašto još za prošlošću toliko jadikujem i molim
reci mi tugo
gdje su ona vremena stara
kad smo bili djeca..i sjedili na klupi na kraju grada
reci mi tugo
koje ime ova bol nosi
zašto moje srce za ljubav prosi
reci mi tugo
šapni mi ,gdje je on
jel još uvjek kao prije
jel se još uvjek onako slatko smije
reci mi tugo žašto još uvjek ona laž ovako boli
kad je lagao da me voli
prazna čekaonica
njegov miris i danas opija moj um
pobuđuje sjećanja
klanjam se hladnim zidovima
izblijedjeli lik još plovi opustošenim hodnicima
vrijeme ne postoji
samo tren i vječnost je naša
zacakljeni pogled
uperen u beskraj
donosi ustajalu melankoliju
odnosi snove
ukrali su mi život
pobijedili ljubav, ugasili žar
nemoćno se previjam
smrtno ranjena
njegove usne poput sotone
vječno me zovu u ponor
tek lagani dodir njegove prisutnosti
stvara oluju u davno ugušenim
snovima
prazna čekaonica
samo ja i sjećanja
a što mi očajne duše dajemo
mi ljubav tražimo, a patnju dajemo
želimo sve, a izgubiti ne želimo ništa
boli me rastanak bez riječi
daj mi snage sve ovo za prijeći
bez tvoje ljubavi i duše
neka me odnesu, neka me sruše
biti sam je teško
otići od tebe još teže
ali za tvoju sreću ja te ostavljam
ništa te ne sputava ili veže
puna mi je glava stvari i misli
ocean sjećanja bez kraja
osjećaji plove kao sante leda
pune sreće, dostojnih raja
daleko iza toga je nešto veće
nešto poznato još me podsjeća na te
taj jedan osjećaj koji me vuče
ljubav se zove, srce mi tuče
danas sam jaka kao stijena
ničeg me nije strah
znam da mi više nisi važan
i da od mene ne možeš stvoriti prah
postala sam čvrsta
možda čak i hladna kao ti
ni suze, ni smijeh na moje lice
ti više ne možeš namamiti
preboljela sam te
danas to mogu reći glasno
ne volim te
dragi, da li ti je jasno
kiša se spustila jutros do grada maloga
došetala do moje ulice
i donijela mi tugu na dar
tugu sam stavila u ruke svoje
malo da pišem tužne pjesme
malo tuge u oči
i malo sam te tuge stavila u srce
da se moja ljubav ne preplaši
prevelike sreće i pobjegne
kiša je dugo šetala po sobi mojoj
razgledala je slike stare
i moje spomenare
pitala me kako su njene sestre suze
odgovorila sam joj da sad dolaze često
na odlasku me pitala kiša
što da donese za sljedeći put
a ja sam rekla da mojoj duši
sad bola treba mnogo više
volio si jednom, nekad davno i ja
- teško je znam jutrima buditi se sam
želio si jednom, nekad davno i ja
- strast je sa svijećom dogorjela
ljubio si jednom, nekad davno i ja
- usne su zamka za zaljubljene
nova varka za već prevarene
želio, ljubio si jednom, nekad davno i ja
- nismo znali do sada
da krivog smo voljeli
razdvaja nas daljina
kao pustinju od mora
a mene jede gorčina
jer znam da nisam tvoja
tvoja , više nikad neću biti
jer zadnji brod je otplovio
niti tugu više ne mogu kriti
iz nje je mene Bog stvorio
I njoj sam vječni rob
u njenu čast ja živim
do posljednjeg dana svog
ja njoj ću da se divim
jer samo nju u duši imam
moje srce samo za nju zna
njoj zadnju pjesmu sviram
pjesmu smrti, očaja
i nije mi žao što ruka će njena
posljednja nad drhtavim tijelom bditi
jer sada ja sam ostavljena žena
koja tugu više ne želi kriti
noćas mi krvari duša ranjena
noćas mi vražje ruke razdiru utrobu
a tamni suton muti pamet
noćas mi je samo vino slatko
vino puno krvi
vino puno komada mesa
nečijeg istrgnutog srca
nečije utrobe
noćas te vidim u svakom dimu cigarete
noćas te vidim u mraku
mraku što mi proždire utrobu
a njegove sjene piju mi krv
noćas želim krvavi put istine
al moram pobjeći od njega
i shvatiti da te ipak nema
šteta je za nas oboje
bilo je kratko
sve lijepo bilo je
pa i ono teško
nas dvoje uvijek je samo srce vodilo
i zbog toga ne žalim
dobro i loše, sve nam se dogodilo
i htjela bih sve da ponovim
nismo smjeli našu ljubav samo tako pustiti
šteta je, jer nismo je htjeli mi izdati
dijele nas sada snažni, neprobojni zidovi
šteta je, jer nismo se prestali voljeti
koliko se među nama ljubavi dalo
još milijun puta toliko nam se otelo
šteta je, jer u životu je najteže
naći, a zatim zadržati ono što je srcu najdraže
sjećam se kako sam plakala
za tvojim očima
kako sam noćima
stajala na prozoru
i brojila zvijezde
o, kako sam te samo voljela
danima sam maštala o tvojim rukama
i sanjala o tim zelenim očima
nikog nisam imala, sama sam bila
sama noćima plakala
mjesecima sam te čekala
da dođeš tu, baš tu
pred vrata moja, na moj prag
nikada to nećeš saznati
bože, kako sam te samo voljela
da, voljela
ah, bila sam dijete
što li sam onda znala
ja, mala djevojčica, dijete tek
smijali smo se istim glupostima
onda kad djeca smo bili
voljeli smo iste stvari
i ništa si nismo krili
govorili smo jedno drugom sve
jer nismo bili stranci
a nakon svega što smo prošli
ti tvrdiš da samo smo znanci
jednom kad će se sunce sakriti iza oblaka
ja ću moliti Boga da mi te vrati
jednom kad će se kišni oblaci nasmijati priznat
ću ti da sam bila samo tvoja
jednom kad će i grane drveća plakati
priznat ću ti koliko sam te voljela
jednom kad će travke poprimiti mirise jasmina
reći ću ti koliko noći sam te sanjala
jednom ću ti možda priznati da
TE JOŠ UVIJEK VOLIM
sve je noćas protiv mene
čak i zvijezde gube sjaj
kad ti jednom loše krene
tad znaš da je kraj
noćas je sve protiv mene
nikog nema da me tješi
oko mene crne sjene
tuga mi se smiješi
tad mi suza sama krene
da otprati pogled tvoj
sve je noćas protiv mene
jer ti više nisi moj
ja više nisam ja
ja sam samo dio svoje sjene
i ne znam kud da krenem
jer nitko se ne sjeća mene
nekad sam bila sretna
voljela sam sunce, mjesec i kišu
a danas sam beznačajan čovjek
koji sve tiše i tiše diše
nikog kraj mene nema
da mi pomogne bar malo
jer nikog nije briga i nikom nije stalo
i nestat ću tiho sama
iza mene ostati ništa neće
i kao da živjela nisam
jer bila sam čovjek bez sreće
bol mi noćas razdire dušu
pjesma tvoja izaziva bol
srce mi tuguje zbog tebe sada
jer stavljaš mi na ranu sol
ni suze više ne žele teći
a ja onako sama u tuđini
i nemam ti više ništa za reći
osim da te mrzim
ali ne brini
jer još uvijek se rado sjetim
naših sretnih dana i noći
i tada mi tuga zamuti oči
ne dajući srcu da vrišti
ali s razlogom kažu da čovjek
u samoći preboli sve što ga tišti
sjedim sama
čujem samo suze
koje se kap po kap
polako spuštaju niz moje lice
odjednom, bez nekog pravog razloga
slomila sam se
slomio se moj čvrsti stav prema životu
rečenica koja glasi
život je borba, prihvati ju
čini mi se kao da sam
izgubila tu borbu
borbu koja je zapravo život
ali život je još tu
znači, nisam potpuno na dnu
nešto me drži, ali ne znam što
a suze se i dalje slijevaju
i tiho plaču sa mnom
i ta borba koju bi trebala izdržati
vuče me prema dnu
jer ipak nisam toliko jaka
i nekad se pitam zašto borba još traje
zašto je život ovakav kakav je
a takav je zbog tebe
bilo bi za nas bolje
da odmah saznao si sve
al ti odbio bi slušat i
ne bi shvatio, ne
da je mlado od starog bolje
rekla ti je
a nisi slutio da sve
proizlazi iz puke ljubomore
sada smo si stranci
samci i ti i ja, a
bio nam je nuđen raj
na dlanu data sreća sva
da li lažem
nikad nećeš znati
ali vjeruj
svatko jednom cijenu plati
plakat ćeš i ti
odbačen na dnu
proklinjat zlu sreću
i okrutnu sudbinu
sjetit ćeš se tada
lika iz prošlosti svoje
negdje u podsvijest
dozvati ime moje
a ja ću biti u
nekom drugom svijetu
u zagrljaju sreće
zaboravljat na sjetu
tebi s ljubomorom
poželjet ću sreću
jer radi tebe na dno
dragi, više neću
mislila sam da sam te preboljela
da sam tvoje poglede zakopala
tada je došla ta prokleta subota
sjećanja je probudila
znaš li koliko je teško bilo
tijelo drugom dati
i njegove usne ljubiti
a tvoj pogled tražiti u disku prepunom ljudi
tvoj poljubac čekati u atmosferi punoj ljubavi
čekati da nam se pogled sretne
da te gužva na podiju približi meni
da me zagrliš kao nekada
da nas ritam ponese
samo jednom i više nikada
ostavila ga je kao staru krpu odbacila
i nije suzu pustila kad je odlazila
dijete je stajalo na cesti, nepomično, začuđeno
zurilo je vlažnim očima otvorenih ustiju
našli su ga gdje leži na travi
kraj rijeke, uplakano, zamazano
o, da ostavljeno
zaspalo je dijete
u nesvjesticu palo, ponekad se budilo
nepoznata lica bi vidjelo
doktori i sestre srce mu slušali da zdravo kuca su rekli,
a ne znaju da zbog zle sudbine ono iznutra krvari
velika je praznina dušom kovitla more
pjeni se iz velikih očiju
to kapaju gorke djetinje suze
suze za izgubljenim djelom sebe, izgubljenim djetinjim gladnim i žednim danima
al najviše je plakalo za bezdušnom majkom
što suze ne zaslužuje
jer ona ne brine dal mrtvo leži, negdje u jarku
na ne plače zbog svoga čina
i neće znati što dijete osjeća
bijes, tugu ili suze koje
samo loše najavljuju
neizvjesnost i očaj
malu dušu na komade kidaju
I zna dijete da ga mati
nikad neće sebi zvati
niti potražiti
odraslo je to dijete
nastavilo je živjeti
bez majčinske ljubavi
diglo se, na noge stalo
i srce mu čvršće od kamena postalo
nikad više oko mi zasjati neće
a padat će hladne kiše
na grobu moje sreće
nikad više nećete čuti moj glas
jer moja duša u zemlji
sad nalazi spas
nikad više mojih pjesama neće biti
jer posljednju gorku suzu
na ovu pjesmu ću sliti
umirem noćas noseći posljednju
ljubav sa sobom
umirem, a ostavljam samo
jednu riječ
-ZBOGOM-
nebo je bilo vedro
i zvijezde su sjale jasno
mjesec se smiješio nama
jer bilo je suviše kasno
pod zelenom mladom lipom
stajasmo nas dvoje
ni jednom slutila nisam
što misli srce tvoje
lice ti je bilo vedro
i puno mladenačke sreće
a usne su ljubile strasno
kao da više nikada neće
ruke su grlile nježno
i mrsile moje kose
a tvoje su smeđe oči
bile prepune rose
odjednom tvoje lice
pokaže očajan bol i tugu
a usne žalosno zbore
"Draga..ja imam drugu"
osjetila ja sam davno
da se tvoja ljubav mijenja
al nisam slutila te riječi
riječi ogorčenja
da znam dragi kako ti je kada čitaš pjesme moje
pisala bih još tužnije da rasplačem srce tvoje
pjesme su mi pune bola, svaka od njih nešto znači
zato dragi kad ih čuješ
"SUZU PUSTI AL NE PLAČI!"
vječno ću te spominjati u životu, u samoći
jednog dana u crnu ću zemlju poći
kada vidiš da me nema, osjetit ćeš što su boli
jer baš nitko neće moći tako silno da te voli
poželjet ćeš dragi tada da ne živiš ni dan duže
poći ćeš ti jednog dana na grob da mi staviš ruže
tada ćeš mi grob pronaći, bit će sav u gustoj travi
jer baš nikog neće biti da mi cvijetak na grob stavi
sjetit ćeš se moga lika iz kojeg još ljubav zrači
sjetit ćeš se mojih riječi
"SUZU PUSTI AL NE PLAČI"
ovaj život mi nije suđen
nisam u njemu trebala ostati
ovakva osoba postati
nisam se trebala tu zadržati
ovaj svijet mi nije suđen
jer ovo nije moj svijet
jer da je ovo svijet kakav hoću
onda ne bih bila budna noću
ne bih suze ove lila
ne bih patnju ovu krila
kad bi ovo sudbina moja bila
možda sad bih slatke snove snila
a ne, kao svake noći, krvave suze lila
ovo ne može moj život biti
ne, ne smije
jer ga neću poživjeti
ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti
prije ću umrijeti
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati
možda ću tamo preživjeti
ako ikada me pitas o ljubavi
hladno odgovaram
skupo me plate koji se zaljube
sa igrom je lako
al ljubav je područje nepoznato
ja sam mač, imam ostrice dvije
ko se zaljubi
i glavu i sve svoje izgubi
zovu me kamenom ledenom
a ja sam nekad isto voljela pa izgubila
jednog čovjeka
srca vatrena duse hladne
sada sam mu blizanka
kao sto me nekad ranio on i sve mi odnio
tako je i zelju za osvetom donio
pa sada plati svaki za njega
kojeg sam ludo voljela
voljela pa za njega umrla
često se ljudi zarobe
u prošlosti
kao u zatvoru
u četiri zida stoje
i samo stare sjene se boje
a ti me odbrani od starih dana
jer bilo je loših više
nego boljih dana
jer bilo je više rana
nego što sam bila nasmijana
a ti me brani
ljubavlju me hrani
pokaži da me voliš
makar da sam bila loša ili svetica
pokaži da me voliš sada
ne pitaj kakva sam bila nekada
kratki uzdah još jednom donosi kraj
u tišini, kradom ispuštena suza
klizi niz lice
odnosi ogorčenje
nivelira davno nakupljene strahove
nestaje ponovno
sva obećanja, zar nikad ih neće ispuniti
zar sve što sam vidjela bila je iluzija
njegove ruke ponovno me podsjećaju
na davno ugušene snove
njegov osmijeh na svjetlost kojom me ispunjavao
utopila sam noćas svoje djetinjstvo
u posudi sjećanja
stvorila svijet u kojem me nije
mogao povrijediti
gotovo je
još jednom sam izgubila voljeno
ponovno sam ostala zatočena
u kavezu života
zacakljena u dvorcu usamljenosti
volim ga, a ne shvaća moju želju
žudim, a izgubila sam ga
riječ u grlu stane
kad mi prošlost po nekome vrati se na rame
kada netko te spomene
u otvorenu ranu dodirne
čini mi se, zauvijek ću ostati sama
u tugu živa zakopana
jer sve što sam osjećala nestalo je s nama
pa voljeti neznam ispočetka
nekom se davati bez izuzetka
bol u oku ispliva
kad netko isto ime doziva
kao na strašnom sudu da me priziva
čini mi se nijedan put ne vodi od tebe nego k tebi
i da izlaza iz sjećanja nema
mogu samo lagati samoj sebi
možeš slobodno ići
tebe val tuge neće stići
niti bol zapljusnuti
možeš slobodno dalje
Bog na moja leđa za nas bol šalje
ti si slobodan
samo računaj na mene
kad zatreba ti rame za plakanje
jer znam stići će te kajanje
kada shvatiš da bez mene ne ide
da svi drugi ti na sreći zavide
a da si tužan ne poznaju te i ne vide
možeš svojim putem
sa nadom u bolje pod kaputom
računaj na mene
kad te bol dostigne
misliš,bilo bi kao prije
sjaj u oku i miris proljeća
misliš "ona bi bila ista''
misliš, jednom je bila bol pa prošla
nije ostavila tragove
ne vidiš praznu tamu kad te pogledam
ne osjetiš hladnu jezu kad me dodirneš
ne čuješ u boji moga glasa bol
a ja to sve predugo osjećam
misliš, moći ćeš vratiti vrjeme
zakopati ranu koju si stvorio
misliš da možeš
a vidiš da je uzalud
kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje
otkrivali si mnoge skrivene tajne
za mene poseban si dio čovječanstva
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje
kao da nikada otišla nisam
moj duh je i dalje sa tobom
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati
